Autostoperov vodič kroz galaksiju

27.01.2015.

.

Danas sam u trgovini sreo priučenog profesora koji je drugima pomogao sjebati moj život.
Prvo sam skrenuo pogled, pa se sjetio da nisam ja taj koji treba biti pokunjen i samouvjereno ga mrko pogledam.
Nije se usudio pogledati me direktno u oči.
Ubrzo ga više nije bilo u trgovini.
Isto kao ni nedavno kauboja, rodbine koja živi tuđi život.
 
Idem na vedrije teme...
Kad sam čitao vijesti, otišao bih na ovu stranicu tako da odmorim misli.
Odlazio bih i nakon čitanja besmislenih foruma, jednoličnih stranih blogova, nakon napornih dana, hrpe stručne dokumentacije...
Odlazio bih na blogger i kad bih isprobavao rade li kombinacije računalnih dijelova i razni operativni sustavi, jednostavnom naredbom:
 
ping blogger.ba
 
 
Još malo pa toga više neće biti.
Ah, kako tužno zvuči ono "nikad više".
Još tridesetak dana.
 
Vani pada ledena kiša.
U sobi sam.
S lica padaju kapi.
Kad kapnu na pod, tada je vani već sve bijelo od snijega.
 
Prije dosta godina je u kraju gdje živim ukinut jedan chat, gdje se okupljalo i razgovaralo, te recitirala poezija.
Prekinuli su ranije od planiranog, tako da se korisnici nisu stigli pravo pozdraviti.
Netko u stvarnosti ima nenormalnu okolinu, pa onda ide na ovakva mjesta gdje ima više istomišljenika ili onih što razumiju.
 
Bolje da prestanem, nisam neke volje.
Ah, nije važno.
I tako će svijet uskoro do kraja otići u ...
Vrijeme brzo prolazi, pa nastavljam.
Jednom sam mislio objaviti svoje ljepše pjesme, a ne ovo sranje koje sada pišem.
Jednom... nikada.
A ništa.
Trebao bih se vratiti u stvarnost.
Od računala ništa, od bloga ništa.
Internet je pretrpan smećem, a ako se ovako nastavi mislim da ga neću još dugo imati, preskupo je.
 
Došao sam prije puno godina tražeći pankerske pjesme, počeo čitati komentare, druge blogove i ostao.
Pankeri su se prodali, pa sam ih prestao slušati.
Ali ostao sam tu.
Prelazio preko glume u pisanju i kiča.
Prčiguza,besmislenih i nastranih tekstova.
Navikao sam se i na promijenjeni lošiji izgled i funkcije, ostajao i nakon reklama, nakon čestih rušenja...
Ovdje ima preko deset godina prošlosti.
Nekih više nema, ali su ostali tekstovi.
To se ne može pojaviti drugdje.
A meni je novotarija dosta, jer sam preumoran.
Inače sam strpljiv i miran, ali ovo me jako povrijedilo, pa sam tužan.
 
Zamišljena odabranica me davno ostavila.
Vjerojatno je ovo jedva dočekala.
Pitam se jel sada sretna?!
Možda nikad niti nije bila moja.
Možda je to bio sam običan vjetar.
Samo jedno veliko ništa.
 
"Sanjam da te opet slušam kako dišeš,
sanjam da ti kažem: Vrati mi se draga..."
 
Iako sam dosad bio sam, čak i u stvarnosti, sada je teško.
Mislio sam potražiti slobodnu djevojku za ples, da zaplešemo valcer.
Ali mislim da se nijedna ne bi javila.
 
 
"I kroz teška doba ta, kada kažu bit će bolje, ostajemo ti i ja.
Da li puno tražimo?"