Autostoperov vodič kroz galaksiju

17.05.2015.

.

Gledam onaj natpis kojim sam prije četiri godine rekao da ću se vratiti, pa se sjetim koječega.
 
Izgleda da je ono "brisanje" bilo samo povećavanje vrijednosti prilikom prebacivanja.
Neznam što je bolje ili gore, da je obrisano ili novokomponirano.
Možda će iskrenost postojati samo u arhivi prošlosti, dok se i ona s vremenom ne izbriše.
 
Čitam starije tekstove, pa si mislim da ih obrišem, izmijenim u bolje ili ostavim takvima kakvi jesu. Možda je bolje da ostanu, možda nekome dobronamjernome pomognu, još malo dokle budu postojali.
 
Možda nije važno što je kraj. Nestalo je koječega korisnog. Pojavilo se nešto novo, s vremenom sve blijeđe od prijašnjeg. Možda više nema smisla pisati. Jedva sami sebe razumijemo, a kako ćemo onda druge, pogotovo u nevremenu.
 
Hm...
Možda je zajedništvo još samo tu preostalo, gdje se ne znamo, jedva razumijemo, bez prepreka prihvaćamo, iako smo različiti.
Da, mogao sam pisati nešto pametnije.
Mogli su i drugi.
Možda bi sve bilo drukčije.
 
Sve se počelo preubrzano mijenjati. Potrebno je jako puno truda da se zadrži smirenost i ispravan pravac.
 
Bez panike.