.

"(Daleko su tvoje misli od mene.
Tko zna gdje se kao bršljan veru?!
Obriši molitvu s usne skorele.
Poslušaj me noćas, meni povjeruj.
Pjevaj pjesmu groznoj kobi.
Opaši me u tjeskobi.
Sam si ost'o protiv ljudi.
Sam si ost'o protiv ljudi.
 
Joj, drag si mi tako odsutan.
Što ne plačeš? Ćutiš, zlosutan.
Što mrak kriješ u svojim očima?
Daj osvani na mojim bedrima.)
 
 
 
 
 
Ljudi kao ja više ne postoje.
Ljudi kao ja odavno su umrli.
Ljudi kao ja više nigdje ne dolaze.
Ljudi kao ja svoje su odjebali.
Ljudi kao ja došli su iz stripova.
Ja nisam ničiji heroj, ne!
Ničija budala.
Ja sam samo običan, mali čovjek.
A ljudi kao ja više ne postoje.
 
O, ostao si sam.
Ostao si samo ti.
 
Možda ćeš sretan biti ti.
Možda ćeš vječno živjeti.
Možda ćeš ti učiniti…
Učiniti sve što nisam ja.
 
Jer ljudi kao ja nemaju budućnosti.
Ljudi kao ja, stvoreni da izgube.
Ljudi kao ja…"