Autostoperov vodič kroz galaksiju

18.08.2016.

.

    Prije nekoliko mjeseci sam poceo ovako pisati recenice, odvajajuci ih na pocetku tako da se lakse citaju. Primijetio sam da su se nekada davno tako pisale u knjigama, pa mi se to svidjelo. Nedavno sam primijetio da malo po malo i drugi pocinju tako pisati. Mozda nekad i uspijem izostaviti ovaj dio teksta, kao da ga nema.
 
    Prije nekoliko mjeseci sam se probao prisjetiti kako je sve pocelo. Ustvari, ne sami pocetak, onako opcenit, nego onaj dio sto se tice osjecaja, kada su postali jaki. Sjecam se da sam prije nekoliko godina lezao na krevetu. Mislim da je to bilo jednog januara. Kada sam mislio da je sve gotovo i da cu razmisljati o obicnim svakodnevnim mislima. Lezao sam i boljelo me u grudima. Bol se pojacavala i pojavljivali su se udari. Onda je preslo u glavu i pocelo udarati. Vjerojatno bi za nekoliko minuta bio gotov, ali... pomislio sam na jednu djevojku i bol je prestala, pa se opet vratila kada bih prestao razmisljati o njoj i onda opet prestala kada bih nastavio razmisljati o njoj i prepustio se osjecajima. Prihvatio ih. Tada sam mislio da je razlog loseg stanja taj sto sam se odupirao mislima prema njoj. Na neki neodredjen nacin mi je bila privlacna. Ne po izgledu ili ponasanju ili slicno tome, kao sto se privlace normalni ljudi, nego po osjecajima. Mogao sam shvatiti ono sto opisuje. Dosta toga sam i ja htio napisati na isti nacin, dok sam citao njene tekstove. Vratio sam se u taj dio sjecanja i poceo drukcije razmisljati nakon cega se pojavilo slicno lose stanje, pa sam se suocio s tim.
 
    Vise ju ne sanjam. Ne razmisljam o njoj. Ponekad je se sjetim. Sjetim i nastavim kao da nista nije bilo, jer... nista ni nije bilo. Kao sto prestajem pisati i ovaj dnevnik, koji stoji samo kao uspomena na dogadjaje u stvarnosti dok je bila malo ljepsa, dok sam za to vrijeme ovdje opisivao svoje snove misleci da je teska. Kada je se sjetim tada pomislim sto bi bilo kada bih joj presao polako prstima niz ruku jedva je dodirujuci. Shvatim da ne bi bilo nista, prestanem glupo trositi vrijeme i vratim se u stvarnost.
 
    Prije nekoliko dana sam vidio staru plocu. Na njoj je bio naslov pjesme "Budi kao more". Shvatio sam da vec dugo vremena ne slusam nikakvu muziku. I da sam prije koji tjedan napisao stih iz nje ovdje.