Autostoperov vodič kroz galaksiju

12.06.2018.

.

    Bolje imati iskrenog neprijatelja, nego neiskrenog prijatelja.
 
 
    Jos uvijek se sjecam tog prvog dana. Stajao je sa strane, izvan grupe ucenika, koji su cekali da se otkljuca razred. Onako pognut, siromasno odjeven, uvijek u isto: cipele, traperice i obicna majica kakve su nosili odrasli nekada davno. Hodao je nekako cudno, kao seljacina. Sazalio sam se i prisao mu. Pozalio sam zbog toga nekoliko godina kasnije.
 
    "Budite si dobri".
 
    Udjem i sjednem na osamljeno mjesto. Dodje kraj mene. Suti. Ustanem se i odem na wc. U korak me prati. Obavim u wc-u i izlazim, a on je pred vratima, pomakne se da mogu proci i slijedi me do umivaonika. Ceka da operem ruke i nastavi odmah za mnom, kako ja radim korake, tako i on.
 
    Sjedimo za stolom. Stalno lupka glasno rukama, ali nitko drugi ne obraca paznju na to. Lijepo sam ga zamolio da prestane, nakon cega se poceo derati da sta sam tako zivcan. Onda je poceo lupkati nogama, tako da se stol tresao. Ni to nije nitko primijetio, ili nije htio.
 
    Bio sam tuzan nakon sto me djevojka ostavila.
- Hahaha... tebe nitko ne voli, hahaha... ne bi te htjeli ni oni sto vole muske, hahaha... trebao bi se ubXXX hahaha....
- Zasto si mi to rekao?
- Samo sam te htio razvedriti, hahaha...
 
    Nije prvi koji zivi tudji zivot.
 
 
    Prije nekoliko tjedana ustajem se, on je tik do mene. Dolazim do vrata, okrenem se, stoji iza mene. Izlazim van i cekam, ceka i on na prolazu. Suti. Nastavim hodnikom, prati me u korak. Stanem, stane i on. Ubrzam, ubrza i on. Prolazim kroz nekoliko zavoja i prolaza, uvijek je iza mene. Pogledam i vidim ispred sebe otvorena dvostruka vrata, a odmah poslije njih druga cija je strana otvorena samo jedna. Pozurim, zakoracim i stanem ispred onih zatvorenih. Istovremeno je on pozurio i nasao se ispred otvorenih vrata. Stoji. Suti. Trese se. Pregutnjava.
 
    A nekada sam ga smatrao prijateljem.