Autostoperov vodič kroz galaksiju

30.06.2018.

.

    Ne znam zasto ga jos uvijek cuvam. Komad papira u debeloj skolskoj knjizi. Parfem je na njemu vec odavno ishlapio. Slova su mutnija. Osjecaji davno nestali. Zaboravio sam kako izgleda. Da nema pjesama posvecenih djevojkama, zaboravio bih i kako se zvala.
 
    Prije mi je bilo cudno zasto neke osobe imaju crtu usana prema dolje. Nisam shvacao, ali nakon puno gubitaka sam shvatio. Nisam shvacao zasto se neki uopce ne smiju, pa se sada samo malo osmjehnem. Iako je Maja ili kako li se vec zove ona sto loce, rekla da se vrijeme pocne brojati od i do perioda kada se desi nesto ruzno, nakon puno takvih dogadjaja se vrijeme prestane brojati. Koji je danas dan? Mjesec? Prije se bar moglo predpostaviti pogledom kroz prozor. Koja je uopce godina?! Ne znam sta sam radio prije tjedan dana, a kamoli jucer. Ne sjecam se kad sam zadnji put sjeo i pregledavao stare slike. Mozda prosle godine.
 
    Ne zelim znati sta je tako uzbudljivo u //asstoass// pozi. Ne zanima me po cemu se cuje spicek cokoladnih treba, niti tko se s kim tenfo. Zasto se osjecam kao zbunjeni tip iz jednog filma kada ga pitaju "Ako imaš jednu kantu koja sadrži dvije litre, a druga kanta sadrži pet litara, koliko kanti imaš?", dok ovaj pokraj mene gura kvadar u okrugli otvor, a onaj s druge strane radi isto to, ali skrivecki tako da ne prepisujem od njega?! Sta uopce radim tamo?! Da slusam kako je drvo nekada bilo sitno i malo, pa onda naraslo veliko, veliko...?! Ha?! AAAAAaaaaa!!!
 
    Gdje su nestali oni lijepi dani kada sam bio tuzan sto sam prespavao obican film?! I sta se to cuje, a sigurno nije riba? Ustvari, zaboravi! Ne zelim znati!!!