Autostoperov vodič kroz galaksiju

03.05.2019.

.

    Tisina se prostirala uokolo, a ja se pokusavao zakloniti od vjetra misli koje nisu moje. Nekad su umjesto njih bili glupi beskonacni stihovi pjesama.
 
    Ne znam zasto, ali ponekad se sjetim kestena, davni oslonac. Zaboravio sam na napusteni camac, vjerojatno ga je poplava razlomila. Bilo je blesavo ocekivati osjecaje od nekoga tko nikada nije bio voljen.
 
    Ne smijem se, zaboravio sam kako je to, a nije vise ni vazno. Mnogo toga vise nema. Lakse je da ne drma ruzan osjecaj kada se naidje na stare zapise po drvecu i zidovima, od osoba koje su prerasle djetinje gluposti. Zgrcen stojim i cekam. Strah od krajnjeg beznadja, dok se sve uokolo raspada. Kao da ce vrijeme stati, a tama je toliko gusta da se moze rezati nozem.
 
    Poneki isjecak iz nekih starih ruznih filmova smanjuje ljutnju, omeksava. I onda bih trebao nastaviti kao da je sve u redu, da oni uokolo ne vide da sam slomljen. Vise se ne trudim oko stvari u kojima nisam potreban, iako bi ih trebalo napraviti, a nitko drugi ne zna, ili ne zeli znati ili napraviti. Vaznije su im neprobavljive gluposti, prostote koje bi trebalo presutjeti.
 
    Zao mi je sto ju nisam zagrlio kada nije bilo njeznosti. Mozda nakon toga svega postoji nesto, gdje su budni oni sto ovdje spavaju, zato treba ovo sve strpljivo izdrzati do kraja.