Autostoperov vodič kroz galaksiju

25.05.2019.

-

    Sjedim u vlaku i gledam tvoj odraz u staklu, dok sa slusalicama u usima zamisljeno milujes mobitel, kojeg valjda zovu pametan zato sto su korisnici sve gluplji. Pogledam nakratko druge, pa se zadrzim na tvojim ljepuskastim crtama lica. Zamisljeno te promatram i onda shvatim da to nisi ti, nego se skrivas iza maske napravljene od pudera, crnila na trepavicama i farbe na kosi. Nesigurna si?
 
    Onda pogledas prema meni. Skoro sam se usro kada sam ti vidio surov pogled. Skrenuo sam pogled i razmisljao da mi se mozda ucinilo, pogledam opet, pa se vratim u daljinu, nije mi se ucinilo. Pogled joj je pomalo postajao blazi dok smo zamijenili mjesta u promatranju.

    Cik-cak cik-cak, kao stiskanje sata na partiji saha, prebacujemo poglede naizmjence jedno s drugoga prema daljini, da nam se predugo ne zadrze onako sretnuti.

    Kada si odlazila, onda si se okrenula dok si oblacila jaknu, tako da te mogu gledati. Radije sam gledao divljinu, iako mi je bilo drago sto imas strikani dzemper na sebi i normalne hlace, umjesto uskih majci i hulahopki kao vecina drugih. Sjetio sam se kako sam na ulici vidio muskog u stramplama, gore je imao patkosulju i kravatu, brlj...
 
    Zasto si se trznula i nervozno pocela micati trepavicama i prstima kada sam nakon tog razmisljanja pogledao prema tebi, a ti brzo maknula pogled s mene pred sebe, tako da mozes otici? Nema nista od toga. Vjerojatno se vise ne budemo ni vidjeli, a zbog moderne tehnologije nije ni moglo biti drukcije.
 
    Hoces li me se sjetiti, ako mozda prije spavanja vrtis dogadjaje minulog dana? Nemoj!