beats by dre cheap

.

    Dok je još bio dijete, mrgud je bio običan dječak. Iako mu se na početku nije svidjelo što mirnu bezbrižnost mora zamijeniti svakodnevnim odlaskom u osnovnu školu, kasnije mu se svidjela jer je volio učiti. Učiteljica (koja je na odmoru izmišljala tračeve s drugim učiteljicama, tako da se ne priča o njenom kurvanju s ocem jednog učenika) je izabrala "najboljeg" i "najgoreg" učenika, a svojim ponašanjem je utjecala na djecu da se slože s njom. Iako "najbolji" nije bio naj, čak ni bolji, niti je "najgori" bio toliko loš. U prvom razredu je "najgori" bila jedna učenica koja je pala tu godinu, a preponosni "najbolji" učenik tetkastog ponašanja i pun sebe je prošao. Slijedeću godinu je odabrala onog dječaka, koji je kasnije postao mrgud. Na slikama iz ranog djetinjstva, dječak je bio vedar, a nakon toga su se ispod dječakovih očiju pojavile dvije sjene i dosta je smršavio. Više nije bilo osmjeha. Kasnije se malo oporavio, ali sjene su ostale. Jako je dobro učio, možda i najbolje, pa je tako izdurao sve tri preostale godine, s vrlo dobrim dvije i zadnju s odličnim uspjehom. Mislio je da će kasnije biti lakše, ali nastavio je ići s nekim učenicima u više razrede, u čijim glavama je ostala zavist i ljubomora, pa se težak period nastavio samo malo ublažen, jer je razrednica koja je zamijenila učiteljicu odabrala drugo dvoje "naj" učenika.
 
    Jednom je učiteljica pitala tko se slaže s njom, a tko je uz dječaka. Neki njezini miljenici su napravili facu kao da dubokoumno razmišljaju i onda visoko samouvjereno digli ruku. Dječak je gledao pred sebe, a tada je primijetio da jedna učenica zabrinuto gleda uokolo ostale učenike. Već su skoro svi digli ruku, a učiteljica koja je sjedila preko puta nje ju je mrko gledala, pa je onda i ona među zadnjima polako podigla svoju malu ruku i sramežljivo pokunjila glavu. Dječak je to zapamtio. U višim razredima je razrednica izabrala tu učenicu da se iživljava na njoj, pa se dječak ponekad s njom družio i davao joj podršku i tako su postali najbolji prijatelji.
 
    U nižim razredima na satu tjelesnog su igrali igru, u kojoj je dječak uvijek ostajao zadnji kad bi njegova grupa gubila, a to se često događalo jer je u suprotnoj bio "najbolji". Djeca su se gađala loptom, pa su pogođeni išli u red sa strane suprotne ekipe i gađali njih ako bi uhvatili loptu. Ali... kad bi i gađali, to je bilo lagano dodavanje lopte "najboljemu". Šiparicama je bilo drago i topile su se kad bi on uzeo od njih loptu. Dječak nije nikada gađao, jer je bio preumoran od bježanja, pa bi dodao svojima loptu tako da malo predahne, koju bi oni odmah poklonili "najboljemu". Jednom su se jako trudili, onako uspuhani crvenih obraza uz siktanje sline da pogode dječaka, ali nisu mogli. Lopta je išla brzo kao ping-pong. Dječak je radio akrobacije za koje nije bio ni svjestan da ih može izvesti. Onda mu se poskliznulo, pao je i jako se lupio koljenom od parket. Podigao se rukama nekoliko centimetara od poda i onda je na leđima osjetio jak udarac lopte koja ga je srušila dolje. Svi (i jedni i drugi) su se radosno sjatili rascvjetanoj učiteljici zbog pobjede, a on je ostao sam onako ležati...
 
 
 
 
   Nakon nekog vremena se polako ustao i otišao dalje svojim putem.
 
 

Autostoperov vodič kroz galaksiju
http://bezpanike.blogger.ba
29/08/2019 15:08